’To neće niti jedna od zaraćenih strana priznati! Uporabe biokemijskog oružja je bilo, to svi znamo. Sjetimo se onih famoznih „paučina“, a na prvoj crti bojišnice’!
Domovinski rat odnio je mnoge živote, preko 16 000, što bojovnika što civila, ali i preko 400 djece! No, što se događa poslije rata? Kod Ministarstva branitelja vodi se evidencija branitelja koji su počinili suicid, njih oko 1 800. Ta brojka nije ni približno točna i s tom brojkom se manipulira jer većina izvršenih suicida hrvatskih branitelja nije evidentirana kao posljedica Domovinskog rata iako su mnogi od njih liječeni od PTSP-a. A najviše branitelja suicid izvrši za vrijeme Blagdana.
Tko je išao u Domovinski rat?
Gledano po starosnoj strukturi, od maloljetnih dragovoljaca, do ljudi starosti između 20 do 30 godina života (bilo je i starijih) koja je i najzaslužnija za pobjedu u Domovinskom ratu. Danas nam ti hrabri momci, heroji, lagano i mladi umiru, prosječnosti životnog vijeka 50 godina. Je li to normalno?
Zašto umiru?
Objašnjenje je jednostavno, barem za mene koji sam osjetio prvu crtu bojišnice. Specifični uvjeti života: stres, psihičko stanje, neredovita i nepravilna ishrana, neredovito spavanje i odmori, izloženost nemogućim uvjetima života: od jakih zima, snijega, hladnoće, kiša do visokih temperatura. I aklimatizacija nakon povratka s terena i završetka rata. Naravno, treba spomenuti i chemtrails koji im je ‘‘dodatno’’ pripomogao da što prije odu na onaj svijet.
No, ono najbitnije, što neće niti jedna od zaraćenih strana priznati, je uporaba biokemijskog oružja, a kojeg je bilo, to svi znamo. Sjetimo se i onih famoznih „paučina“, na prvoj crti bojišnjice. Srbija to neće priznati zbog mogućih sankcija, a Hrvatska također neće jer bi se pojavile nove bolesti uzrokovane ratom. Odnosno povećanje bolesti kao direktne posljedice učešća u Domovinskom ratu. A samim tim novi hrvatski ratni vojni invalidi koji bi opteretili državni proračun, pa bi bilo manje novaca za njih – političare i njihove uhljebe!
U Pakracu se ispaljivalo preko tisuću projektila dnevno
U Pakracu 1991, to najbolje znam, koji je nalazi u kotlini između četiri brda, ispaljivano je preko tisuću projektila dnevno. U zadnjih par godina, ostao sam bez mnogo prijatelja, suboraca. Uzrok smrti je najčešće karcinom (pluća, dišni organi, moždani i srčani udari…). I na kraju za zahvalu dobiju tri metka u zrak, vijenac i zastavu, „Tišinu“!
A što poslije toga ima obitelj? Izgubila je člana a ovi navedeni uzroci smrti neće se upisati kao posljedica učešća u Domovinskom ratu, jer kao takvi u Pravilniku o oštećenju organizma ne postoje. Nakon proteka ovoliko godina teško da će itko od komisije upisati: smrt nastupila kao ‘‘poslijedično-uzročna veza s učešćem u Domovinskom ratu’’.
I na kraju, naši umrli borci, tj. njihove obitelji, uz kriterije ZOPHBDR-a, gotovo ne dobivaju ništa. Negdje su sporne godine partnera ili godine starosti djece. Uglavnom mali milijun komplikacija. I ono što najviše boli. Medijski linč, ili uloga politike da kroz medije zagorča život mnogima. A to je izjednačavanje branitelja i ‘Minken bojne’. Kako jedan branitelj može ravnodušno prihvatiti da vojno zvanje i odličje nosi Milorad Pupovac, za kojeg smo svi mi samo obične USTAŠE!
A gdje su onda četnici (djeca i unuci partizana koja primaju nasljedne mirovine)?
Po evidencijama HZMO-a, evidencijama MHB treba i njima dati dio hrvatskog kolača, jer nisu cijelo vrijeme bilo okupatori. I onda se čudimo da se pojavljuju neki novi branitelji. Za vrijeme vladavine (Predraga Matića), najvećeg progonitelja hvatskih branitelja, mnogo naših suboraca izbrisano je iz registra branitelja, uz naznaku nečasnog otpusta.
Zato istinski branitelji umiru mladi i relativno mladi. Crvenim medijima to je poslastica, dok drugi šute. Nitko ne želi govoriti o toj problematici…
A obitelji svakodnevno ostaju bez glave obitelji i hranitelj. A nakon ispaljenog plotuna, zaboravljeni su kao hrvatski branitelji, kao da nisu ni postojali. Taj trend se nastavlja što potvrđuju i ova tri nova slučaja smrti branitelja (u prosjeku gotovo svaki dan umire jedan branitelj u Splitsko dalmatinskoj županiji).
Onih koji više nisu među nama,
Jedino im mi možemo reči, hvala za sve i slava Vam!
Izvor: