Je li ovo slučajno?
Dijelite svima! Najveća pljačka Hrvatske: Donosimo popis svih aktera
Autor: Iva Međugorac Srijeda, 04. srpanj 2018. u 21:00 dnevno.hr
Sukladno tome, Sanader nije počeo iznositi obranu na suđenju u slučaju Fimi media u kojeg ga se tereti za sudjelovanje u izvlačenju oko 70 milijuna kuna iz državnih tvrtki i institucija. Podsjetimo, Sanader je početkom postupka ustvrdio kako se ne osjeća krivim te naglasio i kako je žrtva političkog procesa čiji su glavni akteri bivša premijerka Jadranka Kosor i ondašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Također, valja znati kako je uz spomenute aktere ove priče sudionik iste i nekadašnji stranački rizničar Mladen Barišić te HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević, ali i bivši glasnogovornik Sanaderove vlade i HDZ-a Ratko Maček.
Zanimljivo je kako se i bivši premijer na suđenju u pokušaju odgode procesa požalio na umor i zdravstveno stanje, iako je prije samo nekoliko dana javnost zabavljala njegova fotografija sa Svjetskog nogometnog prvenstva u dalekoj Rusiji. Kada već govorimo o sudskim procesima protiv političara tada valja sagledati i neke brojke. Primjerice, u vrijeme kada je Srbijom kao premijer upravljao Aleksandar Vučić u toj je zemlji podignuto 117 optužnica, a njih 113 je potvrđeno. Kada se tome dodaju 63 optužnice temeljene na istragama pokrenutima prije njegove ere postaje jasno kako je Srbija od ljeta 2012. Godine do danas podigla oko 180 optužnica za organizirani kriminal.
U tu kvotu ulazi i nekolicina političara i ministara. Bivši ministar životne sredine i prometnog planiranja Oliver Dulić uhićen je zbog pogodovanja slovenskom Nuba Investu, a tu je i bivši ministar gospodarstva Predrag Bubalo koji je pao zbog pogodovanja tajkunima prilikom prodaje Luke Beograd kada je državna blagajna oštećena za preko 5,7 milijuna eura. slično je prošao i Miodrag Đorđević nekadašnji direktor Agencija za privatizaciju, također zbog beogradske Luke. A slobode se uz jamčevinu od 12 milijuna eura domogao poznati srpski tajkun Miroslav Mišković. Korupcijske afere harale su i susjednom Slovenijom.
Ondašnje se pak pravosuđe branilo nekadašnjim premijerskim kandidatom i ljubljanskim gradonačelnikom Zoranom Jankovićem. Zbog mita u aferi Patria Janez Janša svojevremeno je osuđen na dvije godine zatvora. I Bosna i Hercegovina ima svoje kapitalce za ovu priču pa je tako u toj zemlji bilo desetak afera koje su povezane s dugogodišnjim neplaćanjem poreza i davanja radi čega je državna kasa oštećena za oko milijardu eura. Za organizirani kriminal i korupciju njihovo Državno odvjetništvo sumnjičilo je carinike koji su omogućavali uvoz robe i motornih vozila pri čemu je izbjegavano plaćanje obveza. Predsjednik Federacije Živko Budimir jedan je od najpoznatijih dužnosnika uhićenih u toj zemlji.
Uz njega pravosudne i druge institucije bavile su se Petrom Barišićem, nekadašnjim savjetnikom predsjednika Federacije za pitanja branitelja, a tu je i Hidajet Halilović te Saud Kulosman. Ipak, po svemu sudeći Hrvatska je kada je o aferama i korupciji riječ predvodnica ovog dijela Europe. Dakako da neke priče u našoj zemlji nikada nisu istražene poput primjerice glasina o krijumčarenju nafte preko INA-e, ili pak nezakonite pretvorbe i privatizacije TDZ-a, TDR-a, Name, Geotehnike, ne znamo niti ćemo ikada išta znati o aferi Saboli, ali i aferi Zagrebačke banke, ali zato vrlo dobro znamo da je Sanader kapitalac ne samo naše već i europske politike. Kao što je poznato bivši je premijer ranije osuđen za ratno profiterstvo te uzimanje mita za prodaju ine. Sa svojom strankom HDZ-om te nizom stranačkih dužnosnika spominjao se i za izvlačenje milijuna iz državnog proračuna te punjenja HDZ-ova crnog fonda preko Fimi medije. Ukupni iznos štete u svim slučajevima teško je zbrojiti, ali mjeri se u stotinama milijuna.
I vječni predsjednik HGK-a Nadan Vidošević na ovoj je listi kapitalaca, a tereti se za štetu od svega 35 milijuna kuna u aferi Remorker zbog koje je bio pritvaran i u Remetincu. Prvi čovjek Komore Vidošević je bio od 1995.godine, a u biografiji mu stoji i podatak kako je bio predsjednik Hajduka, župan, predsjednički kandidat, ali i predsjednik Uprave Kraša. U aferi Bankomat Josip Protega nekadašnji šef uprave HPB-a optužen je za pronevjeru 225 milijuna kuna, a prema optužnici uprava Banke lažno je prikazivala poslovanje te sebi isplaćivala nepripadajuće bonuse. Nekadašnji šef Diokija i bivši vlasnik Novog lista Robert Ježić osuđen je u slučaju Ina-Mol prema kojem je u državnu blagajnu morao vratiti pet milijuna eura. spominjalo ga se i u slučaju Hep-Dioki jer se sumnjalo da je sa Sanaderom poticao tadašnjeg predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka koji se također našao na optuženičkoj klupi, nakon čega je nedugo potom i preminuo, da njegovim tvrtkama isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna te prodaje struju ispod tržišne cijene.
Ukupna šteta procijenjena je na oko 60 milijuna kuna. Bivša sisačka županica Marina Lovrić Merzel osumnjičena je za više kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, a prema optužnici najsiromašniju hrvatsku županiju oštetila je za oko 10 milijuna kuna. nekadašnji ministar obrane Berislav Rončević koji je ravnao i unutarnjim poslovima prvotno je osuđen za aferu Kamioni u kojoj je nestalo deset milijuna kuna, a zatim je Vrhovni sud proces vratio na početak. Afere kojima je hrvatska javnost svjedočila unazad desetak godina gotovo da je nemoguće pobrojati, od HAC-a i njegovih šefova koji se povlače po sudovima pa sve do HŽ-a i Podravke te afere Spice teške 400 milijuna kuna. Osim toga, tu je i Afera BMW, niz afera u Hrvatskim šumama, Hrvatskom fondu za privatizaciju, potom u Fondu za zaštitu okoliša. Što tek reći za aferu Patrija u kojoj se spominjao bivši predsjednik Mesić? Brodosplit, Core Medija, afere u nogometu, na sveučilištima niz je toliki da se čovjek ne može ne zapitati ima li kraja i gdje je kraj uopće.
Hrvatski političari, ali i dobar dio poduzetnika budućnost su zbrinuli preko leđa običnih malih ljudi, koji su ih, koje li ironije, doveli na pozicije s kojih je imovina njih i članova njihove obitelji nesmetano bujala. Dok je imovina bujala, a vlast opstajala svi su šutjeli. No, kada su se ugodne fotelje poljuljale dobili smo slučajeve Sanader, Vidošević ili Merzel. Imovina hrvatskih političara koji dane krate, ili su kratili iza rešetaka je pozamašna, a možda baš u tom popisu leži odgovor na pitanje zašto se Hrvatska nalazi u bezizlaznoj situaciji.
Bivši šef HDZ-a Ivo Sanader od omiljenog hrvatskog političara preko noći se pretvorio u najvećeg negativca hrvatske politike. Vrijednost imovine obitelji Sanader iznosi oko 23,7 milijuna kuna. Sanader nema nekretnina jer sve one upisane su na članove njegove obitelji. Riječ je o vili u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici, stanu u Splitu, zemljištu na Braču te vikendici u Krapju.
Zbirka umjetnina koju posjeduje vrijedna je oko deset milijuna kuna, a novac na tekućim računima u Hrvatskoj i Austriji blokiran je u predmetu Fimi Medija. U Sanaderovom vlasništvu je i Renault 8 iz 1967 godine, a pozamašnu štednju bivši premijer rasporedio je po računima supruge Mirjane Sanader. Osigurao je tako i kćeri Petru i Brunu Sanader.
‘Muž zadnji dozna’, tvrdio je šef Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević dok se javnost bavila aferama njegove pomoćnice. No, ta obrana kratko mu je trajala jer nakon što je priveden porijeklo imovine morao je objasniti nadležnim institucijama. A kada je riječ o imovini plivanje između gospodarskih i političkih voda Vidoševiću se doista isplatilo. Vila na zagrebačkom Gornjem Prekrižju vrijedna nekoliko milijuna eura i raskošnog imanja od 16.000 kvadrata u Gorskom kotaru samo su dio onoga što bivši šef HGK posjeduje. Tu je i ogromno poljoprivredno i šumsko zemljište u Bratini pored Pisarovine.
Naime, Kraš u kojem je Vidošević godinama bio predsjednik uprave, kupio je nekoliko milijuna kvadrata zemljišta u Pisarovini na kojem je sagradio Krašograd. Uz to zemljište, parcelu je kupio i Vidošević, ali i dio osoba iz vrha Kraša. Ta zemlja kupovana je za sitan novac, a cijenu mu je sada navodno znatno veća. Nije tajna da je Vidošević veliki ljubitelj umjetnike pa je vlasnik zbirke suvremenog hrvatskog slikarstva i kiparstva, a poveću zbirku krije u tajnoj podrumskoj prostoriji svoje vile. Posljednji podatak o njegovoj imovini javnosti je bio dostupan prilikom njegove kandidature za predsjednika države. Za većinu nekretnina naveo je tada da su stečene kreditima, darovanjem, nasljedstvom ili tekućim prihodima. Ipak, vrijedna imovina otkrivena je i nakon službene prijave u imovinsku karticu.
Vidošević je bio vlasnik luksuznog vojnog stana od 153 kvadrata u Zagrebu, a dobio ga je zbog iznimnih zasluga u ratu. Taj stan prodao je za 220.000 eura, a za njegovu parcelu od 4116 kvadrata u Pješčanoj uvali pokraj Medulina upitno je zašto je prenamijenjena u građevinsku, na čemu je opet profitirao. Kupio ju je za oko 35.000 DEM, a prodao za dva milijuna eura.
U imovinsku karticu županice Merzel upisan je stan u središtu Zagreba, u neposrednoj blizini hotela Sheraton. Vrijednost stana procjenjuje se na 170.000 eura. Nadalje, županica je vlasnica kuće s okućnicom u Stremenu pokraj Sunje, a kuća vrijedi oko sto tisuća eura. Unatoč rastrošnom stilu života vladajući Sisačko-moslavačkom županijom uspjela je uštedjeti 30.000 eura. Od prodaje potkrovnog stana u Sisku od 80 četvornih metara zaradila je 450.000 kuna. Također, vlasnica je kuće u Sisku vrijedne 200.000 eura. Posjeduje i Citroen C4 iz 2004. godine. Ukupna vrijednost županičine imovine iznosi oko 560.000 eura. Imovina koja glasi na Mladena Merzela, muža županice koji u poreznoj upravi nema evidentiran prihod, ali posjeduje mnoštvo nekretnina, također je zavidna. Naime, Mladen Merzel vlasnik je trosobnog stana s garažom u Ulici Borisa Brnada.
Također, posjeduje četverosobni stan od 154 četvorna metra u Ulici A. Starčevića, a na popisu njegove imovine je i luksuzno uređena vikendica u Petrinji od 80 četvornih metara. Uz to, posjeduje tri dvorišne zgrade od 39, 46 i 22 četvorna metra te gotovo 300 kvadrata dvorišta. Za razliku od svoje supruge, kada je riječ o automobilima Merzel je nešto skromniji pa se služi Daciom Logan iz 2009. godine, a njegova ušteđevina iznosi 20.000 eura. Kada se zbroji ukupna vrijednost imovine Mladena Merzela, ona iznosi oko 350.000 eura.
Tko kaže da umirovljenici u Hrvatskoj loše žive? Imovina županičine majke, inače umirovljenice svjedoči da to baš i nije tako. Ona posjeduje kuću u Odri od 130 kvadrata s dvorištem i tisućama kvadrata livada i oranica. Stan u Sisku na Trgu hrv. Branitelja od 75 četvornih metara ova umirovljenica kupila je za gotovinu 2011. godine, a na popisu njene imovine je i kuća u Sisku vrijedna 200.000 eura. Sve u svemu, županičina majka posjeduje imovinu vrijednu 300.000 eura. Kada o aferama i procesima govorimo treba spomenuti i Ivicu Todorića koji se posljednjih mjeseci skrasio u Londonu.
Svojedobno je u knjizi Stečajna mafija novinar i publicist Darko Petričić progovorio o dijelu kriminala vezanoga uz stečajne postupke, izjednačivši ga s razdobljem famozne pretvorbe i privatizacije. U stečajnim postupcima, napominje Petričić u knjizi, ne postoji kontrola, a samim time izostaje i transparentnost, a u konačnici nitko ne nadgleda niti rad stečajnih upravitelja i sudaca.
Kriminal koji je učinjen u razdoblju hrvatske ekonomske i političke tranzicije ostavit će dugotrajne posljedice na hrvatsku državu i društvo, jedan je od Petričićevih zaključaka. “Oporavak i povratak na predratne pozicije na kojima je bilo hrvatsko gospodarstvo po pitanju proizvodnje, izvoza i zaposlenosti trajat će desetak godina. U devedesetim godinama, za vrijeme rata u Hrvatskoj, industrija je dodatno uništena, a ratno profiterstvo i brojni ratni zločini ostali su nesankcionirani. U razdoblju pretvorbe i privatizacije došlo je do potpune deindustrijalizacije zemlje. Brojne tvrtke su uništene zbog nekretnina, a radnici su ostali bez posla u zemlji bez proizvodnje.
”Kriminal u pretvorbi i privatizaciji konstatiran je i kroz nalaze Državnog ureda za reviziju, međutim, tom prilikom hrvatski pravosudni sustav, zbog prevelikog utjecaja politike na sudbenu vlast, pokazao se potpuno neefikasnim što je kod hrvatskih građana rezultiralo zaključkom kako se u Hrvatskoj kriminal isplati. Naročito su dobro prolazili i prolaze veliki kriminalci”, tvrdi novinar, uz opasku da su hrvatske tvrtke opljačkane pretvorbom i privatizacijom završile u stečaju. S vremenom se stečaj pokazao kao učinkovit nastavak pljačke koja je počela pretvorbom, a sve to može se, prema svojedobnim Petričićevim navodima, okarakterizirati kao genocid zbog inertnosti politike. Kako diše hrvatsko pravosuđe i ine institucije svjedočili smo na živim primjerima bezbroj puta. Primjerice, u slučaju bivšeg ministra financija Slavka Linića i slučaja Spačva za kojeg su Uskokovi istražitelji utvrdili da je nagodba provedena u skladu sa zakonom.
Riječ je o samo jednoj u nizu sumnjivih predstečajnih nagodbi u kojoj je sporna bila odluka Ministarstva financija da otkupi zemljište Spačve za 33 milijuna kuna, premda je ono prema stručnim procjenama vrijedilo samo šest milijuna kuna. Kada se podvuku crte ispada da je afera Spačva bila tek Milanovićev povod da Linića likvidira iz svoje vlade. Svojedobno smo bili svjedoci farsi oko kontroverznog zadarskog poduzetnika Rene Sinovčića. On je iza rešetaka završio zbog predstečajne nagodbe njegove tvrtke Vox i privatizacije NK Zadra. Oba slučaja zbog kojih je Sinovčić priveden brzo su potonuli jer sve se odvijalo prema zakonu.
Ustaljeni su to obrasci ponašanja, kroz koje se legalno provodi pljačka hrvatskog naroda još otkako je temelje hrvatskoj državi lupio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Njegov model pretvorbe i privatizacije vodio je ka tome da zemljom zavlada dvjesto bogatih obitelji pa stoga danas sjetno citiramo onu Rojsovu “tko je jamio, jamio je”. Jer od Rojsovih dana u sabornici pa sve do danas, kada nam državu vode urbani civilizirani političari, ništa se previše nije promijenilo. Skoro sve hrvatske tvrtke do devedesetih bile su dio riznice državnog vlasništva. Potom kreće privatizacija istih zbog kojih su danas državne kase prazne, dok građani s iste kupe mrvice. Privatizacija je rađena prema kriminalnom modelu, reći će svaki poznavatelj zbivanja tih ratnih i poslijeratnih godina. Državni revizori svojedobno su pročešljali 1556 privatnih poduzeća, a nepravilnosti su pronađene u njih 95 posto.
Zaboravljeni tajkun Miroslav Kutle iza sebe je ostavio pustoš od šest tisuća radnih mjesta. Pravosuđe se pokušalo ogrepsti o njega nagrizajući slučajeve Dione i Gradskih tvrtki, ali po običaju – tresla se brda rodio se miš. Premda osuđen zbog Gradskih podruma na dvije godine i osam mjeseci zatvora, odlepršao je u BiH smijući se iz susjedstva u lice trapavom hrvatskom pravosuđu. Na tron se, uz Kutlu, može ugurati i Josip Gucić prozivan za ratno profiterstvo i kriminal u tvrtkama Primorje, Mornar i Amfora koji za svoja nedjela također nikada nije adekvatno odgovarao.
Svi tajkuni skriti se ipak mogu pod skute Ivice Todorića po čijim se tvrtkama i poslovanju nitko niti ne usudi prokopati, iako se njegovo bogatstvo broji više od 20 godina. Temi privatizacije emisiju je svojedobno posvetio i Denis Latin progovarajući o ovom procesu u Nami i Jadran filmu s Vinkom Grubišićem, Ninoslavom Pavićem i Miroslavom Kutlom. Zgodno je u ovoj priči i nadasve smisleno spomenuti privatizaciju Ine koju je započela Račanova vlada, a kraju priveo Sanader sa svojom družinom. U Sanaderovoj eri duge prste imali su i u slučaju HAC -a o čemu svjedoče istrage te sudski procesi koji su ”u tijeku”. No, ako zbog ičega Todorić može spokojno doći u ralje hrvatskog pravosuđa tada je to slučaj Sanader.
Nakon spektakularnog uhićenja bivšeg premijera, nekad najmoćniji čovjek u državi boravio je godinu dana iza rešetaka u istražnim zatvorima, a na slobodu je pušten u prosincu 2011.godine. Nedugo potom ponovno se vratio u remetinečki ”hotel”, ali tamo nije dugo boravio. Uskoro će se navršiti i desetljeće otkako hrvatsko pravosuđe načima Sanadera, koji vrlo vjerojatno nikada neće niti odgovarati za ono što je učinio. Po istom principu odvija se farsa oko Nadana Vidoševića, dok je Petar Čobanković svoju kaznu odslužio guleći krumpire, kao da se potukao na utakmici, a ne pokrao stotine tisuća kuna. Trakavice se po svemu sudeći naziru i u slučaju Marine Lovrić-Merzel, ali i braće Mamić koji nam se smiju s raznih strana svijeta dok mi svoju djecu pakiramo u bijeli svijet.
