Subota 18. siječanj 2020.
Kako je nova uprava Hrvatskog kluba u Brisbaneu obećala dovesti stvari na svoje mjesto izgleda da tako i radi. Jedan poziv za pomoć članovima i evo već su tu. Na parkiralištu se našlo pedesetak automobila, punih alata i svega potrebnog za uređivanje kuba i okolnog zemljišta. Ljudi se razletiše na sve strane kluba tražeći si posla, a naša kamera je zabilježila pokoji detalj:
Prozori na klubu su bili jako prljavi i zapušteni ali evo naše žene su ih ribale i prale dok se sve nije zasjalo.
Dečki su to na svoj način radili s vanjske strane prozora, a ovaj najmlađi član koji je rekao da ima 12 godina i da se zove Michael je čistio i prao kamene cigle ispod prozora.
I zavjese u najvećoj dvorani kluba su u lošem stanju. Ne samo da su prljave nego su i totalno zapuštene, većina nosača je iskidana pa zavjese vise kao da ih je čopor vukova kidao. Za probu par zavjesa je odnesno na čišćenje i sad se čeka da se poprave nosači zavjesa da bi se posao dovršio.
I strop ispred kluba je popravljan, svi zahrđali vijci su zamijenit i sve pokrpano te posao čeka farbanje.
I naša voditeljica hrvatskog radija Anđa se uhvatila posla, skupa s par drugih osoba je zapisivala imovinu, da se ubuduće zna s čim klub raspolaže.
Evo u kakovom je stanju zatečen veći dio stolica i kuhinja u gornjoj sali. Uvijek kad vidim tako razočaravajuće detalje pitam se treba li i pisati o tome, nekako to doživljavam kao sramotu. Možda i ne bih da za vrijeme ručka nisam čuo zapanjujuće detalje. Naime bivša i “nelegalno” postavljena predsjednica kluba Valentina Bajić je za prošlu godinu za čišćenje kluba platila desetke tisuća dolara na firmu svog muža. Ta firma je ubiti firma koja radi instalacije gipsanih ploča, pa mi nije teško ni shvatiti o čemu se tu radi, zašto je klub u takovom stanju i kako je u toku protekle dvije godine nestalo $1,4 miliona s klupskog računa. Također sam se raspitivao je li došla ijedna osoba iz prethodne uprave pomoći, mislim da vam odgovor ne moram ni napisati. Koliko razumijem www.croat.club i postoji da bi klubovi mogli pisati o problemima i na taj način doprinijeti da se takove stvari iskorijene.
Ipak je ljepše pisati o dobrim stvarima i uspješno završenim poslovima.
Veranda je bila prljava puna ptičjeg izmeta baš kao što se još vidi na stolovima. Grupa članova je neumorno to prala i ribala kojekakvim sredstvima za čišćenje dok sve nije očišćeno.
Kosi tata kosim ja kosili smo obadva, a buka motora kosilica je dolazila sa svih strana.
Onda je došlo vrijeme ručka. Malo je toga što bi se moglo usporediti sa takovim zadovoljstvom kad se zajednica sastane i uradi nešto korisno. Tu je Mirko sa svojim roštiljem kojeg je davno poklonio klubu. Naravno sad ga je morao prvo izvući i očistiti od zapuštenosti. Zamirisale su kobasice kotleti i ćevapi, i topili se u ustima dok se je čavrljalo. Sva hrana je poklonjena od Adam’s Continental Smallgoods.
Ručalo se, pa opet svatko za svojim poslom. Neki su polako odlazili, a pojedinci su ostali raditi do kasnog popodneva. Svi su se složili da se mora opet sastati da se sve završi. Kako sam saznao od žena, zamolile su da se drugi put naglasi da što više žena dođe pomagati jer je klub u stanju kako se to kod nas kaže" kao da nikad nije bilo žene u njemu", a one jednostavno nisu stigle sve očistit. Nadamo se da će Adamove kobasice i ostali specijaliteti uskoro opet zamirisati klubom.
I dok se je radilo, primijetio sam da su dolazile i neke grupe ljudi ne Hrvatskog porijekla. Kristina koja se prihvatila uloge “Events Managera” u klubu mi je objasnila da to dolaze da dogovore dvoranu za iznajmiti i pokazala mi već jedan potpisani ugovor.
Što reći nego da je sve to skupa veliki uspjeh, ide se dalje punom parom. I dok god uprava ide u pravom smjeru i članovi kluba će joj biti vjetar u leđa.