Prolazeći kroz hrvatske klubove širom Australije, primijetio sam da kad god nešto treba pomoći zajednici ili crkvi najprije priskoče umirovljenici i starije osobe.
Stariji ljudi su majstori u obavljanju različitih poslova. Kroz svoje bogate živote svašta su naučili. Odgajali su obitelji, borili se sa životnim problemima, učili, upoznavali druge ljude. Na kraju krajeva mnogi oni koje danas vidimo oko nas, gradili su naše lijepe hrvatske klubove po Australiji ali i u svijetu.
U srijedu su se naši umirovljenici opet sastali u Hrvatskom klubu u Brisbaneu i imali ručak. I to je bilo perfektno organizirano, sve u nekom skladu. Jedni su bili u kuhinji, drugi okolo pripremali, ručalo se. Popilo se poneko piće, malo razgovaralo i opet svatko od njih svome životu. Zbog burnih dešavanja u klubu pokazali su veliku zainteresiranost što se dešava i što su razlozi svih dosadašnjih problema. Ali izgledalo mi je da ni svi ti problemi nisu mogli pokvariti njihovo raspoloženje. Pa i kako bi, mnogi od njih su prolazili i gore stvari u životu, oni su sretni da su tu.
Image shared from CCCQ facebook
Idući dan sam opet trebao nekim poslom doći u klub. Dok sam vozio razmišljao sam kako oprati sve one prljave stolice što su ostale poslije prijašnje uprave. Radi se tu o par stotina stolica dobrano prljavih. I gle čuda, tiho još od jutra grupa starijih ljudi je tu. Već su zasjali oronuli i zapušteni toaleti, a oni se polako posvetiše pranju i brisanju stolica. Imaju i smisla za humor , pa mi dobaciše oprale smo sva Renatina g… misleći na prijašnju predsjednicu kluba koja je velikom broju članova iz svoje obijesti čak i zabranila da dolaze u klub. Nešto kasnije se pojavi i Anđa, dohvati se nekog usisivača čini mi se većeg od nje, pa se kao Modrić rastrči po dvorani.
Lucija i Anto Milić, Iva Jureta, Bosa Ribić Anđa Luburić. Višnja Pboršić, Ana Dujmović, Marica (Maca) Viro, Miro Zirdum, Damir JugoviNada i Zvonko Džajić
Uz šalu smijeh i glazbu i posao je napredovao. Zavjese u gornjoj dvorani su napokon oprane i popravljene. Još mi rekoše: - Ma, da je subota, došla bi i moja djeca ali eto svi su za poslom. Točno tako, ali naši umirovljenici uvijek priskoče u pomoć klubu. Nadajmo se da će im se i klub dostojno odužiti.
I treći dan sam navratio, a u klubu opet neki s prosjedim kosama, mijenjaju tepisonske ploče, popravljaju oštećenja na plesnom podiumu, oribaše zapuštenu kuhinju i uređaje.
Rade nečujno i ništa ne traže. Hvala im puno pa evo i jedan članak za sve one kojima sijede kose broje životna iskustva i koji nesebično i na svoj način kao volonteri pridonose našem klubu a i zajednici. Bio sam i vidjeo, a vi samo pročitajte i zapamtite kao što će i ova web stranica www.croat.club to pamtiti.
