Subota 11. siječanj 2020
Bio je lijep i topao dan kao i mnogi drugi u Brisbaneu ali za Hrvate Brisbanea ovaj dan je bio poseban. Nakon dugo vremena i višegodišnje borbe protiv nepravilnosti u Centru Hrvatske Zajednice Hrvati su opet mogli doći u mjesto svojega okupljanja, u svoj centar.
Proveo sam cijeli dan u centru, a ljudi su neprestano dolazili vidjeti koliko je centar uništen, pogotovo nogometno igralište koje je, tako reći, postalo močvara. Bez obzira na sve, neki posjetitelji su ostali satima, čavrljali s ostalima, a u zraku se osjećalo zadovoljstvo, prijateljstvo, dobra energija i volja da se već oronuli centar ponovno dovede do svoju funkciju. Dolazile su cijele obitelji sa mladima različitih uzrasta. Slušao sam kako su ljudi razočarani što se ništa u centru godinama nije dešavalo i kako se nisu mogli sastajati sa, kako kažu, svojim ljudima.
Najviše me je ganuo razgovor s jednim našim starijim članom zajednice koji je sa svojih 87 godina došao da se opet nađe, kako on to reče, “sa svojim ljudima”. Kad sam se ispričao s njim i njegovom suprugom zamolio sam ih za fotografiju. Gledao sam ga kako sa svojim štapom polako odlazi i divio se kako je sa svojim tolikim godinama ipak došao. Pitao sam se: kakvi ljudi, novac ili politika mogu ovakvim ljudima uzeti njihova prava da se redovno mogu sastajati sa svojim sunarodnjacima? Kako je starijim ljudima koji su svoje živote proveli u klubu i gradili ga, gledati što se dešavalo prošlih par godina te prihvatiti činjenicu da se za svoj klub moraju boriti sudskim procesima.
I hrvatska mladost je došla
Kako mi znamo reći “mlado i ludo” ali ja bih rekao „nestrpljivo“. Na slici je naš Ivica koji jednostavno ne može dočekati da se počne s radom pa je svoj sportski auto zamijenio sportskom kosilicom. Pokosit će Ivan livadu i travu a uskoro ćemo svi tako, jer kako sam čuo sprema se velika radna akcija u subotu 18. siječnja 2020.
Izgleda da ima problema sa krovom kluba. Klub je prije par godina kad je led razbio krov od osiguranja dobio oko $300,000 da se krov promijeni. Izgleda da je uprava samo silikonom popravila krov, prefarbala ga ali novca više nema. I dok ova trojica u pozadini slike razgovaraju kako će nešto raditi na krovu sjetio sam se da na parkiralištima hrvatskih klubova obično nađe bijesnih automobila ili kako se to ovdje kaže “Muscle Cars”. Ovaj mi je bio najzanimljiviji. (Chevrolet Silverado 5.7L 400 hp)
Uzroci problema u Hrvatskom centru Brisbanea
Ima već par godina od kada se Uprava Centra otuđila od članova, Hrvati takoreći nisu ni mogli dolaziti u Centar. Mada su se loše stvari počele dešavati i ranije, najgore je počelo kada se Renata Sekulić nametnula kao predsjednica Centra, bez izabranih ostalih članova Uprave na Saboru počela je svoju vrstu diktature. U toku ~dvije godine od kad je prodala klupsku zemlju za nižu cijenu od odobrene skoro sav novac od prodaje ~$1,400,000 je nestao s računa. Taj novac po obećanju Nikole Bilić na jednom od EGM trebao je biti uložen da bi se kupili stanovi koji bi se iznajmljivali, a dobiveni novac bi pomagao financijskom izdržavanju Kluba. Nekim članovima koji su postavljali pitanja je uskraćivana članarina i oduzeto pravo za daljnja ispitivanja. Da stvar bude gora čak je i njihovim prijateljima uskraćivana članarina u Centru.
Hrvatski centar je ostao i bez knjižnice iako je od općine dobio oko $300,000 da se knjižnica obnovi. Nema ni slika hrvatskih velikana na zidovima. Klub je ostao i bez škole hrvatskog jezika i bez folklora. Što se nogometa tiče to je tradicija hrvatskih klubova u Australiji ali i tu su uspjeli istjerati hrvate, pa su morali umjesto na svom vlastitom igralištu trenirati i igrati na drugim igralištima. Najgore je sto je zaustavljeno da se zajednica može redovno sastajati. Izgleda mi da je to rađeno planski da bi se što više ljudi udaljilo od kluba.
Svojim nelegalnim metodama iduće godine Renata Sekulić je kao opet izabrana na Saboru. Jednostavno je došla i rekla u ovom smislu; ja imam proxi glasove od članova koji nisu tu a vi možete ići kući, dok je njen muž koji je direktor kompanije zaštitara i prijetio nekim članovima da će ih ubiti. Naravno da ona po našem Pravilniku nije mogla biti proxi za ~160 članova jer naš pravilnik ima članak koji kaže da jedna osoba može nositi samo 5 proxi glasova. Na prošlom saboru Renata Sekulić se je povukla ali je nametnula Valentinu Bajić za predsjednicu a novac je i dalje nestajao i nemilosrdno trošen. I to se dogodilo na sličan način. Za predsjedavajućeg Sabora pozvali su Karla Šiljeg iz Sydneyja. On je navodno trebao biti osoba od povjerenja koja bi trebala provjeriti glasove. I to je bilo protivustavno pa je Karlo namjerno ili ne znajući napravio veliku nepravilnost. Ocrniti od hrvatske zajednice u Australiji probao se braniti na Facebooku “Croatians In Australialia” a na pitanje po kojem kriteriju mogao provjeriti dali već osumnjičeni proxi glasovi uopće imaju pravo glasa nije mogao odgovoriti. Bili su zanimljivi komentari na Facebooku, o njegovoj upletenosti u manipulaciju kluba do njegovog bijega iz Hrvatske kad je počeo rat 1991. Karlo po Pravilniku kluba zakonski nije mogao ni predsjedavati saborom a na kraju nije ništa ni učinio da se greška ispravi.
Može i gore
I kad mislite da ne može gore nedavno je otkriveno i da je uprava počela plaćati i “glumce” da se pretvaraju da su legitimni proxi glasači. Napokon je objašnjeno i tko su ti ljudi na saboru a koje nitko od nas ne pozna.
Na našu sreću a njihovu žalost kao što se vidi na slici kompanija koja je osigurala “glumce” na svojoj web stranici se time i hvalila. Kad je to pronađeno odmah su sve slike uklonili. Pitam se kakova svijest čovjeka mora biti da plati “glumce” da se osvećuje hrvatskoj zajednici?
I tako dok su oni plaćali za proxi glasače nekim Hrvatima nisu dali ni da budu proxi za članove zajednice koji nisu mogli doći.
Dio pisma kojim jednom Hrvatu zabranjuju da bude proxy za članove koji nisu mogli doći na Sabor.
Za one koji se na Saboru bune Renata je dovela zaštitare pa i dodatne izbacivače bez ikakvih identifikacija.
I dok su oni dovodili “glumce” za glasove u isto vreme nisu dozvolili 50-100 članova zajednice da uđu u klub i da glasaju.
Na slici; po nalogu Renate Sekulić, nakon što joj zaštitari nisu dali ući na Sabor te je izgurali van, Suzana pokazuje list s uredno plaćenom članarinom. Navodni razlog je to što se Suzana druži s ljudima koji upravi ne odgovaraju.
Naravno u sve je to upleten i Nikola Bilić koji je u upravi najduže i za kojeg većina smatra da on vuče sve konce. Kako sam saznao, samo prošle godine u upravi su potrošili preko $160,000 samo na advokate da istjeruju Hrvate iz kluba ili da se zadrže u upravi. Mogu samo nagađati zašto bi Renata Sekulić, Valentina Bajić i Nikola Bilić za poziciju koja nije plaćena nego treba biti dobrovoljni rad toliko se borili i toliko hrvatskog novca upropastili.
Novac je nestao klub je u lošem stanju ali se napokon gusta magla digla i uprava je smijenjena. Idemo dalje.
Na ovoj stranici možete čitati više o razočarenju članova koje im je uprava kluba napravila na godišnjem saboru 2018.
