Naš Dom koji pripada svima nama!
Av Vitacura 8049
Vitacura
Región Metropolitana
Chile
Telephone: +562226113410
„Naš dom koji pripada svima nama”, bila je jedna od fraza koje Jorge Razmilić Vlahović, predsjednik Hrvatskog stadiona, otvorenog 17. studenog 1990. i ostvarenja sna mnogih Hrvata.
Istina je da je povijest našeg stadiona seže mnogo dalje unatrag i uključuje čežnje mnogih predaka koji su se uvijek borili da bi malo udaljene domovine došlo i ovdje. Za više povijesnih činjenica je teško prikupiti podatke i mnoga imena i događaji su izostavljeni. Stoga pozivamo naše partnere da nam pomognu slanjem podatke i fotografija koje možete podijeliti putem ove stranice (http://estadiocroata.cl).
Da bismo razumjeli pravo značenje stvaranje našeg stadiona potrebno je znati više od naših roditelja, djedova i baka i pradjedova. Razlozi zašto su su morali napustiti svoju domovinu, zašto većina nikada nije imala priliku da se vrate, i njihovo zadovoljstvo s članstvom u grupi kako bi im se kultura i uspomene nastavile i u Čileu.
Dok su naši pradjedovi ovdje dočekani s velikom ljubavlju i poštovanjem, jaka vezanost Hrvata sa svojim domovinom, običajima i tradicijom uzrokovala je zajedništvo pa su i njihove kompanije i institucije postajale mali dio te daleke Dalmacije. Nisu nikad mogli ili nisu htjeli, izvući domovinu iz svojih sjećanja i srca.
1860 označava početak masivnog dolaska Hrvata u Čile
Hrvati su dolazili putovnicama Austrougarskog carstva. Nije bilo lako za njih da napuste svoju domovinu i svoje obitelji u tako dugom i neizvjesnom putu. Uvjerljivi razlozi su ih gurnuli donijeti odluku da migriraju u potrazi za većom dobrobiti, ugnjetavanje hrvatskog naroda kao i šteta u vinogradima na otoku Braču koja ih je ostavila bez prihoda.
Danas se procjenjuje da ima Čileanaca hrvatskog podrijetla u ukupnom iznosu od oko 300 tisuća. Hrvatska dijaspora u Čileu po veličini se smatra šesta u svijetu.
Dok su prvi Hrvati naselili uglavnom u Antofagasta i Punta Arenas, nakon Drugog svjetskog rata, mnogi od njih i njihovih potomaka preselio u Santiago, grad, gdje su osnovali Jugoslavenski Dom ili Cile u Calle Suecia 249, Provinciji. Dom je bio godinama bio mjesto susreta članove i njihove obitelji.
1957 godine, u dnevnicima ove ustanove zabilježena je ideja o formiranju stadiona koji bi nudio mladima priliku da razviju svoje interese i vještine u sportu i kulturi, stare i plemenite narodne tradicije iz zemlje njihovih predaka. Za ovo se daju zasluge Andres Marinović Mladinić, koji je bio glavni promotor ovog velikog projekta kojeg danas uživamo.
Zatim je imenovan odbor zadužen za projekt, koji je sastavljen od Nicolas Šimunović Sapunar, Nikolas Baković Andreussi, Dalma Dubravčić Sabioncello, Silvia Contreras iz Razmilic, José Deković, Victor Jadrešić, Francisco Marinović, Francisco Harasic Andrés Marinović, Jorge Dubravčić, Milan Leontić, Danilo Poklepović, Ivo Poduje, Baško Finfrik, Simon Stančić Alejandro Marinović. Oni su se kasnije pridružili Danilo Lukšića, Cosme Skoknic, Većeslav Bonačić, Alvaro Covacevich, Lukas Sekul, Mario Šimunović Milenko Skoknic, Milos Herceg, Adolfo Pavišić, Antonio Montanarijem i Pedro Rendića.
Ova odabrana grupa odlučila je 1958. kupiti zemljište od 28 tisuća četvornih metara na kojem se sada smješteni naš stadion i bio je dio podjele Banco de Chile. U sljedećim godinama i dalje su prikupljanju sredstava, obveze su plaćene i radovi su počeli.
Bonačić Većeslav arhitekti, José Covacevic Juan Cardenas i Raul Farrú bili odgovorni za izradu plana.
U kolovozu 1960. godine je napravljen skupštine dioničara odobrava formiranje dioničkog društva s početnim kapitalom od 100.000 escudos.
Nešto što razlikuje naš stadion su njegovi lijepi vrtovi koje je u prvoj fazi dizajnirao Alvaro Covacevich, a zatim agronom Hernán konačno. Istodobno je izbušen bušotina za bunar.
Radovi su napredovali i 1968. godine je otvoren bazen i prva faza stadiona, čije je sjedište bilo privremeno gradnja na mjestu gdje je današnja teretana.
Želja za kvalitetnim ogradom zajednica je odlučila 1988. godine o prodaji imovine Avenida Suecia. Tako smo mogli izgraditi ovo što imamo danas a ima više od 2.500 četvornih metara. U ovoj posljednjoj fazi ističe se rad odbora pod vodstvom Jorgea Razmilića Vlahovića, čovjeka kojemu, bez sumnje, svi mi koji uživamo u ovom stadionu dugujemo puno. S njim su bili i Antonio Kirigin Barticevic, Horacio González Morales, Dušan Simunović Ibañez, Ljubo Radnić Franulić, Radovan Razmilić Tomičić, Miroslav Jercic Soto, Nicolas Šimunović Sapunar, Petar Dragičević Cariola, Alejandro Cekalović Parafijanović, Rade Radisic Mladineo, Ivo Kovačević i Nikola Magdić.
Ne bi bilo pošteno završiti ovu priču bez spomenute važne pomoći Andrónica Luksic Abaroa, koji je uvijek motiviran svojom ogromnom ljubavlju za Hrvatsku. Napravio je važan doprinos koji riješio dugove stadiona. Zahvaljujući tome stadion je se moglo razvijati i povećati hrvatski karakter, osobito u kulturnom aspektu, te jačati veze s drugim hrvatskim institucijama prisutnim u Čileu.
Republika Hrvatska osnovana je iste godine u kojoj su otvoreni naši novi prostori. Uz službeno priznanje, mi smo usvojili ime hrvatskog stadiona, također ustupili prostorije za zastupanje Hrvatske u Čileu, tadašnjeg Frane Krnića, sve dok nije veleposlanstvo nije moglo imati svoje vlastite prostorije.
Danas naši stadioni imaju 272 člana, koji sudjeluju u mnogim aktivnostima koje se provode ovdje i nadamo se da ćemo svakodnevno povećati i poboljšati suradnjom svih.
