7 godina bez pravde u Ukrajini

Proošlo je sedam godina od sukoba u Odesi 2. svibnja 2014. — jednog od brojnih masovnih okupljanja obilježenih nasiljem 2014. — koji su odnijeli 48 života (40 muškaraca, sedam žena i dječaka). Za razliku od prosvjeda na Majdanu, gdje su se sukobi uglavnom odvijali između prosvjednika i policije ili protuprosvjednika koje podržava policija ili takozvanih ‘tytushki’, sukobi u Odesi dogodili su se između ljudi s različitim političkim stavovima o budućnosti Ukrajine i ustavnom uređenju, nakon promjene u nacionalnoj Vladi kao rezultat prosvjeda na Majdanu. Za razliku od prosvjeda na Majdanu, u Odesi je policija bila pasivna, čak i nemarna, ne osiguravajući sigurnost okupljanja i njihovih sudionika. Iako postoji mnogo neodgovorenih pitanja u vezi s tim tragičnim događajima u Odesi, tri su stvari koje su kristalno jasne: 1) obje strane sukoba su bile nasilne; 2) policija nije osigurala sigurnost i 3) sve žrtve zaslužuju pravdu i odgovorni za ubojstva i smrti trebaju odgovarati. Danas, sedam godina kasnije, dajemo odgovore na sedam pitanja o događajima i statusu istraga i procesuiranja odgovornih za nasilnu smrt.

  1. Što se dogodilo 2. svibnja 2014. u Odesi?

Nakon završetka prosvjeda na Majdanu u Kijevu, antimajdanske skupine u Odesi - kritične prema novouspostavljenoj središnjoj vladi - pozvale su na federalizaciju Ukrajine, dok su se pristaše Majdana tome protivile.

Napetosti u Odesi su porasle nakon 19. veljače 2014., kada su organizirane skupine ispred Područne državne uprave Odese napale skupinu prosvjednika ‘pro-jedinstva’ i lokalnih novinara. Međutim, tijekom ožujka i travnja 2014. dvije suprotstavljene skupine održavale su skupove u Odesi svaki tjedan bez značajnijeg nasilja.

Dana 2. svibnja 2014., oko 300 dobro organiziranih pristaša ‘profederalizma’ napalo je marš od oko 2.000 prosvjednika ‘pro-jedinstva, centralista’, uključujući lokalno stanovništvo i veliki broj nogometnih navijača poznatih po svom snažnom ‘zajedništvu’ stavu, koji je stigao iz Harkova na nogometnu utakmicu koja se održavala kasnije tog dana. Sukobi dviju skupina izbili su u centru grada, koji su trajali nekoliko sati. Obje skupine koristile su vatreno oružje, što je rezultiralo ustrijeljavanjem šest osoba (četiri na strani ‘profederalizma’, a dvije na strani 'centralista). Bili smo prisutni na mjestu događaja i svjedočili kako su ‘profederalističke’ skupine počele bacati kamenje i molotovljeve koktele na sudionike marša zajedništva. Situacija je izmakla kontroli jer policija nije uspjela učinkovito odgovoriti na nasilje s obje strane,

Prisutnost grupa ‘pro-jedinstva, centralista’ bila je nadmoćna u broju i natjerala je grupe ‘profederalizma’ da se raštrkaju: neki su potražili utočište na vrhu trgovačkog centra u blizini mjesta gdje su se sukobi odvijali, drugi su trčali u kamp u kojem su postavljena na trgu Kulykove Pole. Dok je velika skupina pristaša ‘zajedništva’ marširala prema Kulykovem Poleu, otvoreno demonstrirajući svoj agresivni stav, policija nije odgovorila, niti je obuzdala agresivnu masu niti osigurala trg.

Kad su došli, ‘pro-jedinstvenici’ su uništili logor, a pristaše ‘profederalizma’ zabarikadirali su se u Domu sindikata. Osoblje Misije vidjelo je obje strane kako bacaju kamenje i molotovljeve koktele i čulo zvukove pucnjave koji su dopirali s obje strane, a zatim su vidjeli kako gori Dom sindikata. Vatrogasci Državne službe za hitne slučajeve (SES) sa značajnim su zakašnjenjem reagirali na brojne hitne pozive očevidaca, među kojima je i jedan naš kolega. Do njihovog dolaska, četrdeset i pet minuta nakon prvog poziva, život su izgubile četrdeset i dvije osobe (34 muškarca, 7 žena i dječak). U nedostatku hitne službe, primijetili smo neke pristaše ‘zajedništva’ kako pomažu svojim zarobljenim protivnicima da napuste zapaljenu zgradu. Međutim,

  1. Kakav je ishod i sadašnji status istraga?

Samo jedna osoba optužena je za ubojstvo. Promajdanski aktivist Sergej Khodiak službeno je optužen za ubojstvo, ali nije uhićen. Pušten je nakon dva dana u pritvoru zbog pritiska drugih aktivista Euromajdana na sud. Ovaj pripadnik ‘centralističke’ skupine optužen je da je tijekom sukoba u centru grada ispalio smrtonosni hitac koji je ubio pripadnika ‘profederalističkih’ skupina. S višestrukim izuzećem sudaca, ometanjem ročišta od strane pristaša optuženika i izgubljenih 18 mjeseci dok je tužiteljstvo revidiralo optužbe. Tijekom posljednje dvije godine, sustavni problemi u pravosuđu, uključujući nedostatak sudaca i nedovoljno financiranje sudova, kao i ograničenja povezana s COVID-19, dodatno su usporili suđenje.

Policija nije identificirala odgovorne za ubojstvo ostalih pet muškaraca tijekom sukoba u centru grada. Umjesto da se usredotoči na identificiranje počinitelja ubojstava, policija je svoje napore usredotočila na istragu i procesuiranje pristaša ‘profederalizma’ zbog njihovog sudjelovanja u sukobima. Najznačajniji kazneni predmet, koji naglašava pristranost i pristranost istrage i kaznenog progona, je slučaj protiv 19 navodnih pristaša ‘profederalizma’ optuženih za sudjelovanje u nemirima u centru grada. U rujnu 2017. sud je oslobodio 19 optuženih, naglašavajući neučinkovitu istragu i pristran i politički motiviran kazneni progon navodnih pristaša ‘profederalizma’. Petorici antimajdanovih aktivista koji su bili u pritvoru 3,5 godine naloženo je puštanje na slobodu. Međutim, dvojicu od njih SBU je odmah ponovno uhitio pod novim optužbama vezanim za mirni skup protiv Majdana u ožujku 2014.

Pritisak na sudove

Sud je pod velikim pritiskom, npr. Dana 27. studenog 2015., Okružni sud Malynovskyi u Odesi odobrio je puštanje uz jamčevinu petorici zatočenika protiv Majdana. Kao odgovor na to, oko 50 aktivista Desnog sektora i drugih aktivista Euromajdana blokiralo je zatvor pretražujući sva vozila kako bi zatočenici bili pušteni, vršili pritisak na tužiteljstvo da se žali, blokirali suca Apelacionog suda regije Odesa u njegovom uredu, pozivajući ga da usvojio žalbu i prisilio suce Okružnog suda Malynovskyi da podnesu ostavke. Za nekoliko dana poništeno je rješenje o puštanju zatočenika na slobodu, mimo procesnog zakona.[105][106] Dana 10. ožujka 2016. aktivisti Euromajdana napali su optužene za ‘antimajdan’ u blizini zgrade suda što je dovelo do hospitalizacije jednog od njih.[16][99] Prema OHCHR-u, do 50 agresivnih aktivista Euromajdana može se promatrati u sudnici dok policija ne može zaštititi one koji su uključeni u postupak.[16] Dva okružna suda u Odesi odbila su razmotriti slučaj jer su suci bili zastrašeni.[16]

UN OHCHR je 2018. izvijestio o nedostatku napretka u istragama o uznemiravanju i pritisku na suce koji se bave slučajevima masovnih nereda od strane aktivista Euromajdana, unatoč identifikaciji nekih navodnih počinitelja od strane žrtava ili svjedoka

Nedavno,

Vezano za požar u Domu sindikata, dok se istražuje tko je podmetnuo požare, nije bilo rezultata niti su podignute optužnice protiv pristaša niti jedne i druge skupine. Umjesto toga, istraga je bila usmjerena na ulogu policije u osiguravanju sigurnosti ljudi i sprječavanju nasilja (koja je započela u centru grada), te na ulozi službenika i službenika SES-a koji nisu adekvatno reagirali na hitne pozive i raspoređivanje vatrogasci na mjesto događaja. Niti jedan od sudskih postupaka u vezi s ulogom policije ili službenika SES-a nije okončan. Usporavanje suđenja vezano uz COVID-19 pridonijelo je daljnjem odugovlačenju ovih postupaka.

  1. S obzirom na protok vremena i s toliko drugih hitnih pitanja u Ukrajini, zašto je važno nastaviti ove istrage?

Žrtve zaslužuju pravdu. Zločine treba procesuirati, a počinitelje treba privesti na odgovornost bez obzira na njihova politička mišljenja.

U vezi s nasiljem od 2. svibnja 2014., Ukrajina je dužna – prema regionalnim i međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima kojih je Ukrajina potpisnica – identificirati, procesuirati i privesti odgovornosti odgovorne za smrt 48 osoba. Vlasti također moraju osigurati jednak i učinkovit pristup za sve žrtve i njihove obitelji pravdi i odgovarajuću, učinkovitu i brzu odštetu za pretrpljenu štetu.

Kada vlasti ne uspiju istražiti kršenja ljudskih prava, ljudi su prisiljeni tražiti pravdu na druge načine. U nizu nedavnih presuda Europskog suda za ljudska prava o prosvjedima na Majdanu, utvrđeno je da Ukrajina krši svoju obvezu istrage i procesuiranja kršenja ljudskih prava te joj je naloženo da plati odštetu žrtvama. Takvi nalazi negativno utječu na međunarodni ugled Ukrajine.

Progon počinitelja i otklanjanje štete također pomaže u sprječavanju ponavljanja kršenja. Konačno, istina otkrivena tijekom kaznenog postupka može poslužiti kao jaka osnova za napore pomirenja.

  1. Koliko su istrage i suđenja neovisni, transparentni i pošteni?

Naše praćenje suđenja vezanih za slučajeve od 2. svibnja 2014. izazvalo je posebnu zabrinutost u vezi s kaznenim postupcima protiv onih koji su sudjelovali u sukobima.

Sam je sud utvrdio da je istraga u slučaju 19 pristaša ‘profederalizma’ bila pristrana. Vlasti su istraživale samo nedolično ponašanje ‘profederalista’ tijekom sukoba, a ne i nedolično ponašanje pristaša ‘centralizma’.

Također smo primijetili nedostatak sigurnosti i sigurnosti za suce i druge pravne stručnjake kojima prijete i napadaju pristaše ‘pro-jedinstva’, pokušavajući utjecati na njihove odluke ili ponašanje u kaznenim predmetima povezanim s događajima od 2. svibnja. Kako bi osigurali da pripadnici pokreta ‘profederalizam’, kojima se sudi za stvaranje javnog nereda u centru grada, ostanu u pritvoru, pristaše ‘zajedništva’ pokušali su natjerati suce da donose odluke u tu svrhu. Primjerice, 27. studenoga 2015., nakon što je prvostupanjski sud pustio petoricu ‘profederalističkih’ optuženika uz jamčevinu. Nakon agresivnih zahtjeva pristaša ‘centralizma’, tužiteljstvo je uložilo žalbu na odluku suca o odobravanju jamčevine, iako to tada nije bilo predviđeno zakonodavstvom.

Tri dana kasnije, 50-ak muškaraca spriječilo je suca žalbenog suda da napusti ured dok nije pokrenuo žalbeni postupak, a policija ništa nije učinila da deblokira sučevu sobu i samo je promatrala što se događa. Istog dana, pristaše ‘zajedništva’ također su odbili dopustiti sucima prvostupanjskog suda, koji su optuženima odobrili puštanje uz jamčevinu, da napuste sudnicu sve dok ne potpišu ostavke, koje su, međutim, povukli sljedeći dan.

Članovi skupina ‘pro-jedinstva’ također su prijetili ubojstvom odvjetnika koji je zastupao pristaše ‘profederalizma’. Kasnije, uslijed sukoba izvan suda s gomilom pristaša ‘zajedništva’, odvjetnik je zadobio prijelom prsta. Iako su se neki od ovih incidenata dogodili u prisutnosti policije, uhvaćeni kamerom ili su počinitelji identificirani od strane žrtava ili svjedoka napada, dotične istrage jednostavno su ostale otvorene bez ikakvog opipljivog napretka. Nekažnjivost takvih napada razumljivo je utjecala na osjećaj sigurnosti sudaca i odvjetnika, čime je ugrozila njihovu neovisnost.

Širi osjećaj zastrašivanja i nekažnjivosti stvarali su i napadi na rodbinu. Skupine ‘zajedništva’ napale su rodbinu stradalih u požaru u Domu sindikata tijekom obilježavanja događaja 2014.-2016. Napadi, u kombinaciji s propustom policije da osigura sigurnost komemoracije i istraži takve incidente, stvaraju dojam da su pristaše ‘profederalizma’ manje zaštićene od ostalih u Odesi. Nedostatak osjećaja sigurnosti, vidljivog napretka i široke javne potražnje za pravdom u ovim slučajevima doveo je do toga da su rođaci žrtava izgubili nadu i interes za sudjelovanje u sudskim raspravama, što se u mnogim slučajevima pokazalo kao jedini učinkovit način da se osigura napredak prema pravdi.

  1. Zašto ispitivanja od 2. svibnja 2014. ne napreduju?

Suđenja ne napreduju uglavnom zbog nedostatka političke volje. Argumenti o složenosti slučaja ili poteškoćama u privlačenju žrtava da prisustvuju suđenjima ne mogu biti isprika sedam godina nakon događaja. Nedostatak sigurnosti za suce također je pridonio njihovoj nevoljkosti da sude u takvim slučajevima. To se može vidjeti u slučaju protiv 19 pristaša ‘profederalizma’, koji je proslijeđen između sva četiri okružna suda u Odesi prije nego što je konačno poslan na sud izvan Odese tri godine nakon što je slučaj proslijeđen na suđenje. Slično, između lipnja 2015. i siječnja 2017., slučaj protiv jedine pristaše ‘zajedništva’ proslijeđen je između sva četiri okružna suda u Odesi, što je rezultiralo daljnjim odgodom suđenja od više od godinu i pol dana.

  1. Kako se bjegunci mogu izvesti pred lice pravde?

Nekoliko osoba koje su procesuirane u vezi s događajima od 2. svibnja uspjelo je pobjeći u inozemstvo, na Krim, u Ukrajini, koji je okupirala Ruska Federacija, ili na teritorij koji kontroliraju samoproglašene ‘republike’ u istočnoj Ukrajini i ostaju izvan dosega ukrajinskog pravosuđa. Među njima su visoki dužnosnici policije i SES-a, kao i pristaše ‘profederalizma’. U listopadu 2014. Sabor je uveo postupak za kazneni progon u odsutnosti , koji omogućuje kazneni progon bjegunaca u njihovoj odsutnosti.

Međutim, prema Zakonu o kaznenom postupku, osuđeni u odsutnosti nemaju pravo na osobno ponovno suđenje u svom predmetu, što je propisano međunarodnim standardima ljudskih prava. Stoga zemlje u koje bježe mogu ih zakonito odbiti izručiti Ukrajini. Osim ako se ne izvrše izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku kako bi se to ispravilo, svi napori poduzeti u procesuiranju počinitelja kršenja ljudskih prava u Ukrajini bit će uzaludni, jer će presude donesene u odsutnosti vjerojatno biti neprovedive.

  1. Možemo li se nadati bilo kakvom napretku?

Kako bi se izbjegla daljnja odgoda suđenja od 2. svibnja, sudovi bi im trebali dati status prioriteta. Suci i stranke u postupku, uključujući tužitelje, odvjetnike i rodbinu žrtava, trebali bi uživati ​​dovoljnu razinu sigurnosti, uključujući iu sudnicama, kako bi se suđenja omogućila učinkovito odvijanje. Kako bi se osigurala transparentnost i nepristranost istraga koje su u tijeku, Ured glavnog tužitelja trebao bi razmotriti njihovo prebacivanje iz Odese u Kijev.

[floatl]Odesa stop fascism[/floatl]

Štoviše, nedostatak napretka u žalbenom postupku protiv 19 pristaša ‘profederalizma’ u posljednje tri godine zbog neuspjeha suda i policije da prisile optužene na dolazak, tjera nas da se zapitamo hoćemo li ikada saznati tko je odgovoran za sukobe koji su na kraju završili gubitkom 48 ljudskih života.

Sedam godina kasnije može se činiti da su prepreke nepremostive i da se daljnji rezultati ne mogu očekivati. Ali napredak je moguć. U protekloj smo godini, na primjer, vidjeli neke značajne pomake u istrazi događaja na Majdanu u Kijevu, uključujući identifikaciju osoba koje su sada optužene za izazivanje smrti prosvjednika i osobe koja je poginula u požaru na Partiji Ured za regije. Štoviše, povijest je prošarana primjerima sudskih progona koji su se dogodili čak i desetljećima nakon teških kršenja ljudskih prava. Moguća su i suđenja u odsutnosti . Iako se kazneni aspekt takvih suđenja može osporiti, oni mogu pomoći da se žrtvama dovede pravda, omogući kompenzacija, potakne pomirenje, stvori povijesni zapis i odvrati od budućih zločina.

U konačnici, potrebna je politička volja da se osigura pravda u ovim slučajevima. Sedma godišnjica savršena je prilika da vlasti poduzmu čvrste mjere kako bi krenule naprijed u pogledu odgovornosti u odnosu na događaje od 2. svibnja 2014. i da pokažu da vladavina zakon je vodeći princip u Ukrajini, a ne pristrani sustav utemeljen na političkim stavovima.

Sudovi bi trebali dati prednost ovim predmetima kako bi pokazali da se odgovornost može postići, bez obzira na pripadnost navodnih počinitelja. Parlament bi također trebao izmijeniti Zakon o kaznenom postupku kako bi onima koji su pobjegli iz Ukrajine omogućio suđenje u odsutnosti uz potpuno poštovanje njihovog prava na ponovno suđenje, čime bi se omogućilo njihovo buduće izručenje.

Sve žrtve zaslužuju pravdu, a Ukrajina zaslužuje vladavinu prava.

Reference
image

Zarobljeno Oružje u Ukrajini

Rusi ne znaju što raditi sa zarobljenim oružjem. Mi neznamo možda oni prenose isto oružje s jednog mjesta na drugo ali ima puno sličnih snimki.

Koga je Putin nagradio?

“Za hrabrost i herojstvo iskazano tijekom specijalne vojne operacije” - Putin je dodijelio titulu Heroja Rusije Adamu Delimkhanovu.
Adam je 53 godine starosti i posjeduje kapital procijenjen je na 300 milijuna dolara ali svakodnevno se pokazuju njegove video snimke u vojnim operacijama u Mariupolu i istočnoj Ukrajini.
Čečeni su islamske vjeroispovijesti ali u Ukrajini kako oni kažu zajedno s kršćanima se bore protiv nevjernika i sotonista. Inače su se borili i u Siriji protiv muslimanskih fanatika i ISIS države.

PETER HITCHENS: Može li mi netko objasniti zašto se to zvalo evakuacija, a ne predaja?

image

Glasno sam se nasmijao Marks & Spenceru kad sam otkrio da sada prodaju nešto što se zove ‘Chicken Kyiv’.

Ovo je očito baš kao njihov stari ‘Chicken Kiev’, samo uz dodatnu propagandu. Rečeno mi je da sada postoji i ‘No Chicken Kyiv’ za vegane, bez prave piletine.

Još od divljeg ludila nakon smrti princeze Diane nikad nisam susreo takav val neukih osjećaja. Nitko ne zna ništa o Ukrajini a svi imaju žestoka mišljenja o situaciji.

Prije neku večer šokirao sam uglednu akademicu s Oxforda obavijestivši je da su ljupki, anđeoski, svetački, savršeni Ukrajinci blokirali dovod vode Krimu 2014.

S pravom je bila šokirana ovim gadnim, neciviliziranim činom inata, no daleko je šokantnije bilo što ova visokoobrazovana osoba nije znala za tu važnu činjenicu.

Na isti način gotovo nitko, u obrazovanju, politici ili novinarstvu, ne zna za gadne, rasističke korijene ukrajinskog nacionalizma, užasnu povijest opakog Stepana Bandere (sada ukrajinskog nacionalnog heroja) ili diskriminirajuće prezire kijevske države prema Ruskom jeziku. Kad bi Kanada tretirala svoje govornike francuskog kao što se Ukrajina odnosi prema onima koji govore ruski, došlo bi do međunarodnog skandala.

Najgore od svega je rašireno neznanje o činjenici da je predsjednik Volodimir Zelenski, po mom mišljenju čovjek vrijedan divljenja, izabran u okviru mirovnog programa s Rusijom. Ali kada je pokušao učiniti ono što je obećao, blokirali su ga dijelovi vlastite vojske, koji su se javno suočili s njim i ponizili ga.

U isto vrijeme, njegovi politički suparnici, uključujući neonaciste koji sasvim sigurno postoje u Ukrajini, izašli su na ulice da osude bilo kakav dogovor. Predsjednik Zelenski se spotakao a došao je rat.

Ovdje sam već spomenuo da je prvi čin nasilja u ovom ratu zapravo bio mafijaški puč kojeg je poduprla Zapada i koji je srušio zakonitu ukrajinsku vladu 2014.

Ovo je bio pravi početak svih užasa. I dok to ne opravdava idiotsku i brutalnu Putinovu invaziju, ipak dosta pomaže da se razumije.

Poštujem one koji su na strani Ukrajine u ovom ratu. Imaju valjano stajalište koje slučajno ne dijelim s njima. Ali ono čemu prigovaram je potpuno jednostrana priroda javnog mnijenja ovdje. Toliko je loše da je pozitivna mana znati bilo što o toj temi.

image

Umjesto toga, rečeno je da je garnizon Mariupolja ‘evakuiran’ na teritorij pod ruskom kontrolom. Slike su pokazale kako su ih ruski vojnici razoružali i pretresali.

S pravom je bila šokirana ovim gadnim, neciviliziranim činom inata, no daleko je šokantnije bilo što ova visokoobrazovana osoba nije znala za tu važnu činjenicu. Na isti način gotovo nitko, u obrazovanju, politici ili novinarstvu, ne zna za gadne, rasističke korijene ukrajinskog nacionalizma, užasnu povijest opakog Stepana Bandere (sada ukrajinskog nacionalnog heroja) ili diskriminirajuće prezire kijevske države prema Rusima A vrhunac je dosegao prošli tjedan kada su se predali ukrajinski branitelji željezare Mariupol, mnogi od njih zapravo neonacisti bojne Azov koji ponosno nose SS ambleme na svojim službenim odorama.

Britanski mediji u izvještavanju o ovom događaju silno su se trudili ne spominjati neonaciste i izbjegavati korištenje riječi ‘predaja’. Umjesto toga, rečeno je da je garnizon Mariupolja ‘evakuiran’ na teritorij pod ruskom kontrolom. Slike su pokazale kako su ih ruski vojnici razoružali i pretresali. No, toliko smo u zagrljaju jednostranog pogleda na ovaj sukob da nismo mogli ni priznati da su kapitulirali. Odbijanje prihvaćanja tako očite stvarnosti znak je ludila. Osobno nemam pojma kakvom britanskom interesu služi ropski podupiranje američke politike izazivanja problema u Ukrajini i tjeranja Rusije u borbu. Možda bi mi netko to mogao objasniti, uz tanjur ‘Chicken Kyiv’ i bocu votke. Ali da bi se mogla održati bilo kakva rasprava, morat ćemo početi prihvaćati da postoje dvije strane ovog argumenta.

image

Osobno nemam pojma kakvom britanskom interesu služi ropski podupiranje američke politike izazivanja problema u Ukrajini i tjeranja Rusije u rat.

image

Toliko smo u zagrljaju jednostranog pogleda na ovaj sukob da nismo mogli ni priznati da su kapitulirali.

Putin možda nije anđeo ili svetac

Ovaj zapadni svećenik može si priuštiti da govori iskreno. Nema što izgubiti i nema koga bojati. Za razliku od običnih građana zapadnih zemalja, koji sve razumiju, ali imaju obitelj, karijeru, hipoteku i druge obveze, a prisiljeni su šutjeti i klimati glavom. Engleski i Hrvatski prevod…

Upravo sada gori najveća drvena crkva u Ukrajini - drveni skit Svih Svetih Svjatogorske lavre Moskovske patrijaršije, otvoren u 16. stoljeću. Zapalili su ukrajinski militanti.

Rusi Odminirali luku Mariupolj i Turski brod isplovio

Jučer je Turski brod Concord napušta luku Mariupolj, u pratnji Ruske folote u sigurne vode. Bio je to prvi strani brod koji je napustio luku nakon popravka i nakon što je Rusija razminirala smrtonosni nered koji je Ukrajina ostavila.

Isto tako se moze razminirati i luka uOdesa.